UBOJICA IVANE HODAK: Oca nikad nije upoznao, za majčinu smrt doznao je nakon njezina pogreba, a preminuo je ove godine

Mladen Šlogar široj je javnosti poznat kao ubojica Ivane Hodak, kćeri odvjetničkog para Ljerke Mintas Hodak i Zvonimira Hodaka.

Susjedi iz nebodera, s kojima je razgovarala ekipa RTL-a radeći film, tvrde da se Šlogarov očuh brinuo o njemu i više nego što je trebao. Kažu da mu je svako jutro, dok bi ovaj još spavao, odlazio po pecivo i da ga je tretirao kao vlastito dijete. Preminuo je 1990. Tad se iz stana već odselila i Šlogarova polusestra pa su on i majka ostali sami.

Šlogar oca nikada nije upoznao. Majku je volio, a psihijatrima je govorio da ga je štitila dok je bio dijete. Kasnije mu je znala prigovarati zbog raznih stvari. Potvrđuju to i susjedi koji je opisuju kao divnu i brižnu ženu. Jedna od njih prisjeća se scene sa spornim pištoljem. Šlogar ga je kupio 1994. godine. Majka je to znala i s time se nikako nije slagala. U jednoj od svađa, prepričavala je majka susjedi, vitlao je pištoljem i prijetio joj. Kad je izišao iz stana, majka je pozvala susjedu i molila je da joj pomogne skriti pištolj iza ormara. 

Ali, kaže susjeda, Šlogarova majka nikad se nije bojala da će njoj nešto učiniti. Nije mislila ni da bi pucao u nekog drugog, samo nije htjela da uopće nosi taj pištolj bilo gdje. Bilo je to u doba kad je Šlogar već ostao bez posla na Mladosti. Naime, 1996. je dobio otkaz i od tad više nikad nigdje nije radio. Čekao je, kako je tvrdio i na sudu i psihijatrima, da ga Zvonimir Hodak vrati na posao održavanja teniskih terena kako mu je obećao.

Nakon otkaza produbile su se sve njegov teškoće i strahovi. Bio je hipohondar, vječito opterećen svojim tijelom i na svaki najmanji simptom ili tegobu pomislio bi da je dobio rak. I psihijatri su prepoznali njegovu hipohondriju. U to vrijeme i majka mu se razboljela. Završila je u domu u kojem ju je posjećivao, kako je sam govorio, ispočetka jednom na mjesec, kasnije znatno rjeđe. Ostao je sam u stanu i tu se, kaže susjeda, posve zapustio. Ušla je jednom prigodom u stan kad su se trebali dogovoriti oko zajedničkih radova na katu i šokirala se onim što je zatekla. Sve je bilo prljavo, neuredno, razbacano, a tepih je smrdio neizdrživo. Njega za to nije bila briga.

Jednom se, kaže susjeda, i ona sukobila s njim dok je mela zajedničko stubište. Stanari su se na tom zadatku trebali izmjenjivati, no Šlogar nikada nije počistio, a upravo je on nanosio najviše smeća – prvenstveno je to bila crvena zemlja s teniskih terena. Kad mu je to spomenula, povisio je glas, ali je ustuknuo nakon što mu je uzvratila istom mjerom. Unatoč svemu što je o njemu znala i čemu je svjedočila tih 20 godina u neboderskom suživotu, ona tvrdi – taj čovjek nije ubio Ivanu Hodak.

No, da je bio čudan – bio je. Jedan od najkonkretnijih primjera je smrt njegove majke. Šlogar je za to doznao od susjeda i to nekoliko dana nakon njezina pogreba. Bilo je to 1999. i nije dugo prošlo – prodao je stan i počeo se seliti po podstanarskim stanovima. Sve do 2001. kad je u Zaprešiću unajmio stan u jednoj zgradi. To je bilo čudno, jer jedina poveznica sa Zaprešićem je njegova polusestra koja se ondje udala, ali s njom nije razgovarao.

Ekipa RTL-a bila je u zgradi u kojoj je živio punih sedam godina. Razgovarali su sa susjedima i s najmodavcem. I opet ista priča – bio je čudan i šutljiv, ali ne vjerujemo da ju je ubio. Jedna od susjeda ispričala je da je svako jutro odlazio iz stana s kolicima za kupovinu i vraćao se kasno popodne. Bilo joj je to neobično, nije znala kamo ide i što radi. Sve dok ga jednog dana nije vidjela u zaprešićkom parku Novi dvori kako sjedi na klupici i hrani ptice. Dodaje – uvijek je bio pristojan, uvijek pozdravljao, ali nikad se nije uvlačio u dulje priče. Nisu ga viđali pijanog i nikad mu nitko nije dolazio u stan.

Njegov stanodavac tvrdi da je u tih sedam godina imao tek jedan manji skukob s njim. Svaki put bi dolazio po stanarinu i stan je, kaže, bio relativno uredan, samo ipak onako malo ‘muški’ zapušten. Jednom mu je rekao da se malo trgne, da opere prozore. Nije mu to, kaže, dobro sjelo. Usprotivio se, malo povisio ton, prijetio odlaskom, ali su tu situaciju odmah riješili. Nikada nije zakasnio sa stanarinom, nikad propustio platiti režije. Tog rujna 2008., sjeća se – nazvali su ga susjedi i rekli mu da Šlogara nisu vidjeli već nekoliko dana. Ušao je u stan, sve je bilo pospremljeno, Šlogarovih stvari nije bilo, a ključ stana bio je na kuhinjskom stolu. Bilo mu je odmah jasno da je ostao bez podstanara, ali tad nije znao zbog čega i zašto mu se nije javio.

Razlog je otkriven kasnije, tijekom istrage ubojstva Ivane Hodak. Naime, Šlogar je potrošio sav novac koji mu je ostao od prodaje majčina stana. Kako je potrošio novac, tako je bez riječi otišao i postao beskućnik. Bilo je to krajem rujna 2008. godine. Ivanu je ubio 6. listopada iste godine. Znači, Šlogar je do tog trenutka bio beskućnik tek nepuna dva tjedna. U tom periodu živio je u napuštenom sjeniku u Zaprešiću, gdje ga je policija pronašla, kao i pištolj na koji su upućivali svi dokazi. Nejasno je zašto se Šlogar nije riješio pištolja nakon ubojstva.

Podsjetimo, Mlađen Šlogar ubio je Ivanu Hodak s dva hica na pragu vlastitog doma u Hatzovoj ulici u Zagrebu. Tvrdio je da je to napravio iz osvete njezinom ocu Zvonimiru Hodaku. Osuđen je na 30 godina zatvora, a kaznu je izdržavao u Lepoglavi.

'Kako doznajem, ponašao se jednako kao na slobodi – vuk samotnjak, ni s kim nije komunicirao, nitko mu nije dolazio u posjet, nije primao nikakve novčane uplate. Zatvorenici su se često žalili upravitelju zbog njegovih higijenskih navika jer se u potpunosti zapustio', ispričao je Andrija Jarak u trećoj epizodi dokumentarnog serijala 'Dosje Jarak'.

Mladen Šlogar preminuo je u srpnju ove godine prirodnom smrću u Zatvorskoj bolnici u Zagrebu.