Marin Miletić o sebičnosti

Marin Miletić je saborski zastupnik — Facebook

Saborski zastupnik Marin Miletić redovito na društvenim mrežama dijeli svoje stavove o određenim temama, a sad se raspisao o sebičnosti.

'Previše sebičnosti, premalo ljubavi za veće dobro. Razmišljam posljednjih mjeseci o našoj sebičnosti. Govorim o onome trenutku kada treba podmetnuti leđa za veće dobro - a tada se nerijetko dogodi da ljudi kažu kako nije na njima, da se daju kroz takvu žrtvu. Razmišljam jako i o svom davanju. O onome jučer, o mome danas. I o sutra koje dolazi. O svojim ranama i manama, talentima i sposobnostima. Razmišljam o učiteljima u nižim razredima, o kineziolozima, o zastupnicima u Saboru, vijećnicima, povjerenicima, o sportašima natjecateljima o ovima i onima. Direktorima, upraviteljima, radnicima’, započeo je objavu na društvenim mrežama.

Zatim ja nabrojao sve što mu se ne sviđa.

'Ne sviđa mi se to što tako često mnogi gledaju sebe i svoje pozicije, a pritom zanemaruju kako bi više za svoje društvo, za Domovinu mogli dati negdje drugdje. Ne sviđa mi se to što su očevima i majkama, mnogima, prvo na pameti karijera, novac, kao da će sav taj novac ponijeti sa sobom u grob ili kao da je novac jedini taj koji donosi mir u srcu i blagostanje obitelji. Ne sviđa mi se što su mnogi toliko zabrinuti za sebe danas, a nije ih briga što će biti s njihovom djecom sutra. Ne sviđa mi se što političari uhvaćene stolice ne puštaju i u pozadini svoga djelovanja mnogi vide smisao namiriti sebe i svoje najbliže. Ne sviđa mi se to što je političarima važnija njihova stranka od cijele naše Hrvatske. Što samo misle o postotcima i biračima namjesto da se drže istine i ispravnog puta. Ne sviđa mi se što neki učitelji nemaju vremena dati djeci besplatno instrukcije izvan radnog vremena i pokazati da su im učenici u fokusu svog svoga poziva’, napisao je, a potom zaključio:

Patrik Macek/PIXSELL

'Hrvatska je mala zemlja. A previše imamo onih koji bi gospodarili, a premalo onih koji bi služili. Imamo previše onih koji misle samo na sebe i koji nisu spremni na nikakvu žrtvu da bi se dogodilo veće dobro. Previše onih koji se pitaju - zašto ne bi taj neki drugi to učinio, a premalo je onih koji ne pitaju - nego sami uzmu, naprave i ne njurgaju. Ako svatko od nas bude mislio samo na sebe - ne da nećemo napredovati kao društvo - nego idemo u provaliju. Hrvatska ne može rasti dok ne budemo imali dovoljan broj ljudi - u svim porama - koji prepoznaju smisao žrtve. Smisao davanja’.