Književnica Vedrana Rudan nedavno je gostovala na Prazniku mimoze u Herceg Novom u Crnoj Gori, a publiku je potaknula na smijeh i interakciju, govoreći o životu, djeci, muško-ženskim odnosima i drugim temama, piše Cafe del Montenegro. Sada je na svojoj stranici Rudan.info objavila tekst pod nazivom ‘Rijeka-Herceg Novi’ u kojem se, među ostalim, osvrnula na putovanje do Herceg Novog.

Vedrana Rudan redovito komentira aktualnosti
GORAN KOVAČIĆ/PIXSELL 

Godinama putujemo Hrvatskom, uvijek autocestom, tako da ja pojma nisam imala koliko je Hrvatska, ona uz obalu, nevjerojatno ružna. Kućerina na kućerini, “apartmani” u svim nijansama Barbikine podsuknje, baš sve balkonske ograde od rostfraja, ne znaš gledaš li odvratnu dalmatinsku fasadu ili gadnu opatijsku. Zašto svi hrvatski investitori imaju isti neukus? Zašto u Hrvatskoj ne postoji netko tko bi ovu zemlju zaštitio od arhitektonskog kiča? Postavljam glupa pitanja. Zašto pokojnu Hrvatsku netko nije zaštitio od neprijatelja svih profila? Da jest, ona bi postojala. Nisu samo kućerine ružne. Pelješki most izgleda, kad se njime voziš, kao da putuješ asfaltiranom, kozjom stazom okovanom tonama bezobličnog željeza. Kad siđeš s rugobe ugledaš Pelješac. Čovjeka srce zaboli kad vidi ogromne rane iskopane u prekrasnoj prirodi. Da li nam je to sr*nje od mosta zaista trebalo? Jest jer je tako Hrvatska postala “cjelina”. Tolike pare potrošiti da bi nešto što ne postoji u komadima postalo “cjelina”? To je prije zločin nego domoljubni čin. Doduše, ne smijemo zaboraviti koliki su razbojnici u svoje džepove strpali ogromne provizije. Nismo se vraćali istim putem jer mi je želudac preosjetljiv, a i dobili smo na vremenu’, napisala je.

Vedrana Rudan redovito komentira aktualnosti
Goran Kovacic/PIXSELL 

Dodala je kako je Herceg Novi krasan gradić.

Iako su i na njegovom obodu nikle ružne zgrade, zločin ne poznaje granice. Moja Opatija se pretvorila u ruglo, zašto biti strog prema Novljanima koji su zbog devastacije svoje fantastične prirode jednako nesretni poput mene i jednako nemoćni. Naši domaćini, preciznije, organizatorice, mome mužu (on je vozio) i meni Praznik mimoze pretvorile su u nezaboravan doživljaj. Da smo poželjeli ptičje mlijeko te bi žene za nas našle negdje neku pticu koju bi pomuzle. Osjećala sam se istovremeno i neugodno i “zvjezdasto”. Fantastična hrana u Gradskoj kavani, zašto ne smijem jesti, kolači, u njih smijem samo gledati, apartman gospođe Jelene u kome smo bili snimila sam iz svih uglova u namjeri da baš tako uredim svoju kuću. Majstori koje sam zvala i slala im fotke brzo su me ohladili kad su krenuli nabrajati troškove. Muž je bio zgrožen. “Jesmo li ovdje došli zbog adaptacije kuće ili književne večeri? Daj se sredi.” Da. Sređivanje. Za “zvijezdu”, posebno u mojim godinama, “sređivanje” zna biti problem. Kako se “srediti” tako da izgledaš “prirodno”. Organizatorice su za mene našle gospođu koja je “šminkala Đokovića”. Rekle su da je fenomenalna’, poručila je, a potom zaključila:

Vedrana Rudan redovito komentira aktualnosti
YouTube/screenshot 

‘Bila sam skeptična. Đoković je najbolji tenisač na svijetu, ali ja zaista ne bih željela izgledati poput njega. On mi, i kad je našminkan, djeluje nekako poput muškarca. Šminkerica mi je otjerala strah. “Nisam šminkala Đokovića nego njegovu mamu.” “Super, učinite nešto da izgledam kao gospođa Dijana.” Među ljudima s kojima sam bila te večeri nitko nije spomenuo da sličim na lijepu gospođu. Pred nastup sam bila izvan sebe jer su mi svi sto puta naglasili, čak i organizatorice, da je tamošnja publika “zatvorena”, “suzdržana”, “pomalo hladna”… Čemu sve to? Putovati satima da bi te netko dočekao “hladno” i “zatvoreno”. Nije li bolje biti doma u toplom i otvorenom? “Ajmo doma”, rekla sam mužu, “mene je strah.” “Nemaš se čega bojati. Ti odi na pozornicu, a ja ću malo baciti oko na njihova vina, imaju odličnu vinariju.” Koje smo glupače, mi žene. Privedena sam u Herceg Novi da bi moj muž gledao vina. Sad mu opraštam. On koji voli kupovati vina, ne piti, nije kupio ni jednu bocu, a ja koja ne volim gužvu i mnogo ljudi oko sebe, družila sam se s prekrasnom ekipom. Kako nam je bilo vidite na fotkama, kako je meni bilo neću napisati jer ne volim spominjati suzne oči, pogotke u srce, titranje duše i sve ono o čemu govore ljudi kad im se dogodi nešto zbog čega ostanu bez teksta’.