KĆER POZNATOG BIZNISMENA ŽIVU SU ZAKOPALI: U sanduku je odbrojavala posljednje sekunde, a onda se dogodila kobna greška

Barbara Jane Mackle, kći poznatog biznismena iz Miamija Roberta Macklea, 1968. godine bila je žrtva otmičara koji su 20-godišnju djevojku potom stavili u lijes s petodnevnom opskrbom strujom, zrakom i vodom. Međutim, nekoliko sati nakon što su je pokopali u kutiji, svjetlo se ugasilo. Unatoč tome, hrabra studentica preživjela je pod zemljom tri i pol dana.

Barbara je studirala na Sveučilištu Emory u Atlanti, Georgia. Te je zime hongkonška gripa stigla do sveučilišta - pandemija koja je odnijela živote najmanje milijun ljudi. Barbara se zarazila, imala je temperaturu i grlobolju. Njezina majka Jane Mackle odmah je napustila obiteljsko imanje na Floridi kako bi pomogla kćeri. Pokupili su je iz spavaonice i prijavili u Rodeway Inn nekoliko milja od kampusa. Majka je brinula o svojoj kćeri i trudila se da je što prije digne na noge kako bi se što bolje pripremila za Božić i dočekala ga zdrava i raspoložena. Ipak, nije sve išlo po planu.

Kako je došlo do otmice?

U noći između 16. i 17. prosinca netko je pokucao na vrata sobe u kojoj su bile Jane i Barbara. Na vratima su stajali muškarac s policijskom kapom i žena s crnom maskom na licu. Muškarac je rekao da je Barbarina bliska prijateljica doživjela prometnu nesreću i zamolio žene da odu u bolnicu. Znao je čak i boju, marku i broj automobila. Budući da je Jane poznavala prijateljicu svoje kćeri, otvorila je vrata onome za koga je mislila da je policajac. Kao rezultat toga, par je provalio u sobu. Muškarac je imao pištolj koji je uperio u majku i kćer. Kriminalci su Jane uspavali kloroformom, a Barbaru izveli van, stavili je u auto i odvezli se.

Jane se probudila rano ujutro i preko osoblja motela pozvala policiju. Kroz suze je pričala o otmici i molila za pomoć. Kada je biznismen Robert Mackle dobio obavijest o nestanku svoje kćeri, odmah je odletio iz Miamija i bio na licu mjesta nekoliko sati kasnije. Mackle je nazvao Johna Edgara Hoovera, koji je u to vrijeme bio direktor Federalnog istražnog ureda (FBI). U istragu su bili uključeni FBI i vrhunski istražitelji.

Upravo u sobi motela, agenti su ispitivali Barbarinu prijateljicu koja je sugerirala da je djevojka oteta radi otkupnine, jer je bila vrlo popularna na sveučilištu: netko je htio biti prijatelj s njom, netko joj je zavidio, netko ju je mrzio, ali svi znali koliko je njezina obitelj bogata.

Istraga

Ujutro istog dana u kući obitelji Mackle zazvonio je telefon na koji se javio obiteljski prijatelj jer je obitelj bila odsutna. Nepoznati glas rekao je da se poziv odnosi na Barbarinu otmicu i da je nešto zakopano na imanju Mackleovih. Tada je policija krenula u potragu i pronašla staklenu posudu s porukom o otkupnini. Otmičari su objasnili da je Barbara pod zemljom sa zalihama za pet dana, a ako njezin otac želi vidjeti kćer živu, mora platiti 500 tisuća dolara. Mackle je morao pristati na dogovor tako što je dao šifrirani oglas u novine Miami Herald.

18. prosinca u novinama se pojavio oglas u kojem je pisalo: ‘Voljena, molim te, vrati se kući. Mi ćemo platiti sve troškove. Tvoja obitelj’. U rano jutro 19. prosinca otmičari su se javili i imenovali mjesto gdje je poduzetnik trebao ostaviti novac. Nalazio se 10-ak kilometara od kuće Mackle. Biznismen je dobio upute da odjene kričavo odijelo i sam se odveze do mjesta. Po dolasku, čovjek je učinio sve po uputama: ostavio je kofer s novčanicama i otišao.

Činilo se da sve ide glatko i po planu, no ubrzo se pokazalo da su informacije o otkupnini procurile u policiju. Agenti FBI-a nisu koordinirali s policijom, a otmičara su pokušali uhititi na mjestu gdje je Mackle ostavio kofer. Napadač je uspio pobjeći s partnericom koja ga je čekala u autu. Pobjegli su, ali je automobil ostao. Ovaj događaj prestrašio je Barbarine roditelje, jer je počinitelj možda mislio da se njezinom ocu ne može vjerovati ako je sve podatke davao policiji. To nije bio slučaj, a kako bi vidio kćer živu, poduzetnik je otmičarima morao dokazati da se na njega mogu pouzdati.

Fatalna greška otmičara

Napušteni automobil Volvo bila je greška kriminalaca koja će se kasnije pokazati kobnom. U pretincu za rukavice bila je putovnica Ruth Eisemann-Schier, fotografija Barbare koja drži natpis na kojem je pisalo ‘Oteta’, kolekcija intimnih polaroid fotografija Ruth Eisemann-Schier i Garyja Stevena Krista, muškarca i žene koji su oteli Barbaru, čekovna knjižica i drugi dokumenti koji upućuju na identitet zločinaca.

FBI je počeo prikupljati podatke o otmičarima. Ispostavilo se da je Krist (23) u to vrijeme već imao podužu listu kriminala - mnogo je puta krao automobile, počinio bezbroj sitnih i većih krađa, a pobjegao je i iz zatvora. Sebe je nazivao ‘Einsteinom podzemlja’, a dugo je planirao otmicu djeteta bogatog biznismena. No, zaključio je da će s malim djetetom imati previše problema i odlučio da to ipak bude mlada djevojka. Ostalo je samo izabrati žrtvu.

Godine 1968. Krist se sa suprugom i djecom iz Bostona preselio na Floridu i zaposlio se na Institutu za istraživanje mora u Miamiju, gdje je upoznao studenticu Ruth Eisemann-Schier (26).Među njima je započela burna romansa, a Krist je odmah ostavio suprugu. Ljubavnici su ubrzo počeli živjeti zajedno u Kristovoj prikolici, a on je Ruth otkrio svoju tajnu da je odbjegli zatvorenik koji se sprema počiniti savršen zločin. Toga dana našao je vjernu pomagačicu.

Nakon toga krenule su opsežne pripreme za otmicu. Krist je proveo nekoliko tjedana u gradskoj knjižnici u Miamiju pretražujući lokalne novine tražeći odgovarajuću žrtvu. U nekom trenutku mu je pažnju privuklo ime Barbara Jane Mackle i zaključio je da je ona njegova idealna žrtva. Sljedeći korak bilo je razmišljanje o metodi otmice. Krist nije namjeravao ubiti Mackle, jer mu je prijetila smrtna kazna, ali ju je istovremeno morao negdje zadržati dok ne bude otkupljena. Tako je kriminalac došao na ideju da djevojku stavi u sanduk i pokopa je. Par je od šperploče napravio sanduk veličine dva puta 90 centimetara.

Iznutra je bio obložen staklenom vunom i opremljena ventilatorom i lampom na baterije. Kako bi žrtva preživjela, otmičari su u sanduk ostavili vodu i sendviče, a opremili su ga s dvije pomične plastične cijevi koje su izvučene na površinu. Napravivši sanduk na Floridi, ljubavnici su ga prevezli u Atlantu, zakopali u šumi i 17. prosinca u njega položili Barbaru.

Otkupnina od 500.000 dolara

Nakon što je policija spriječila operaciju prijenosa novca, Robert Mackle morao je ponovno zadobiti povjerenje otmičara i pokušati platiti otkupninu. Nakon što je o incidentu razgovarao s agentima FBI-a, odlučio je dati službenu izjavu za novine da nema nikakve veze s akcijama policije u Miamiju, kao i zahtjev da mu otmičar pruži još jednu priliku. Ove riječi poduzetnika bile su raspršene u novinama, TV kanalima i radio postajama.

Kasno navečer 19. prosinca ponovno je zazvonio Mackleov kućni telefon. Robert je podigao slušalicu i začuo glas koji mirno daje nove upute - kriminalac je naveo drugo mjesto za prijenos novca, koje je bilo na rubu grada. Ovaj put FBI je obavijestio policiju da ništa ne poduzima.

Te je noći prijenos novca bio uspješan. Poduzetnik je platio 500.000 dolara u novčanicama od dvadeset dolara, koliko su tražili otmičari. Sljedećeg dana, FBI je primio anonimni poziv: muškarac je tvrdio da zna gdje se nalazi Barbara Mackle. Prema njegovim riječima, živa je zakopana u šumi, 38 kilometara od mjesta otmice.

Spašavanje Barbare i uhićenje otmičara

Više od 100 agenata FBI-a stiglo je na mjesto događaja i raširilo se po cijelom području kako bi pronašli djevojku. Djelatnici odjela odlučili su ne obavijestiti Barbarine roditelje o pozivu kako ih više ne bi uznemiravali. Nakon sati češljanja šume, jedan od agenata je doviknuo: ‘Svi ovdje, mislim da sam nešto našao’. Kad su kolege dotrčale do muškarca, zatekle su plastičnu cijev kako viri iz zemlje. Agenti su mahnito počeli kopati, neki lopatom, neki rukama i ubrzo su naišli na kutiju. Nastavili su kopati i dozivati Barbarino ime, ali nije bilo odgovora sve dok se nije začulo tiho kucanje.

Otvorivši poklopac, muškarci su zatekli iscrpljenu i blijedu, ali nasmijanu Barbaru. Jedan od agenata ju je na rukama odnio do automobila, a ona mu je rekla da je on najzgodniji muškarac kojeg je ikad vidjela i nasmijala se. Direktor FBI-a Hoover osobno je nazvao Roberta Macklea i javio mu vijest da mu je kći pronađena živa. 

Krist i njegova ljubavnica Ruth odlučili su se razdvojiti: on je namjeravao kupiti brod i odvesti ga u Meksiko, a ona je tamo trebala ići kopnom. No, okorjeli kriminalac napravio je još jednu kobnu pogrešku: kupio je brod i platio ga novčanicama od dvadeset dolara, iako je doslovno cijela Amerika znala da se takvim novčanicama plaća otkupnina.

Krista je vlasnik broda prijavio policiji i on je ubrzo priveden. Njegova partnerica ubrzo je uhvaćena. Ljubavnici su bili na FBI-ovoj listi deset najtraženijih kriminalaca, a Eisemann-Schier postala je prva žena koja se našla na toj listi. Krista je sud osudio na doživotni zatvor, ali je nakon 10 godina pušten na uvjetnu slobodu. Činilo se da čovjek doista planira započeti novi život: školovao se i pokušao raditi kao liječnik, ali čim su na potencijalnom poslu saznali za njegovu kriminalnu prošlost, odmah su ga odbili.

Zbog toga se Krist vratio kriminalu, a 2006. je uhvaćen na brodu koji je prevozio drogu i ilegalne imigrante te je bio uhićen. U studenom 2010. pušten je na slobodu. Kako se nakon toga odvijao njegov život nije poznato. Eisemann-Schier je osuđena na sedam godina zatvora, ali je puštena na uvjetnu slobodu nakon četiri godine. Vratila se u rodni Honduras, udala i rodila četvero djece.

'83 sata do zore'

Barbara je rekla da je Krist prije nego ju je stavio u lijes jasno pokazao kako sve u njemu funkcionira. Kad je djevojka shvatila da je namjeravaju živu zakopati, postala je histerična, ali Krist i njegova partnerica bili su ustrajni: natjerali su Barbaru da uđe u kutiju i zatvorili poklopac. Djevojčica je očajnički pokušavala izaći, iz sve je snage udarala nogom po poklopcu, ali sav njezin trud bio je uzaludan. Pogledala je uokolo i pronašla upute za korištenje lijesa i ceduljicu na kojoj je pisalo: ‘Ne brini. Na sigurnom si... Do Božića ćeš na ovaj ili onaj način biti kod kuće’. Počinitelji su uvjeravali žrtvu da može preživjeti u kutiji najmanje 11 dana.

Međutim, Kristov izum nije uspio već nakon nekoliko sati, a Barbara je ostala u potpunom mraku. Pod zemljom je provela 83 sata. Kako je napisala u svojoj knjizi o otmici, ‘83 sata do zore’, pozitivno razmišljanje i smirenost pomogli su joj da preživi: zamišljala je proslavu Božića sa svojom obitelji, pomoć majci u kićenju bora i zamatanju poklona. Međutim, djevojka je priznala da je imala i crne misli: mislila je da će ovaj lijes postati njezino posljednje utočište, a jednog dana će je mrtvu pronaći farmer ili prolaznik.

Kad se Barbara vratila kući, njezini su roditelji učinili sve kako bi Božić bio sretan. Barbara se 1971. udala za svog prijatelja Stewarta Woodwarda i u braku je dobila dvoje djece. Par je živio zajedno 42 godine do Stewartove smrti 2013. godine.