MIRELA HOLY OTKRILA: 'Imam previše odjeće, iako je nikada ne bacam. Ljubiteljica sam mode jer...'

Modna industrija drugi je najveći zagađivač okoliša u svijetu, a da je riječ o jako ozbiljno problemu, potvrđuju i predviđanja stručnjaka. Naime, do 2030. količina tekstilnog otpada mogla bi narasti do 134 milijuna tona, a procjenjuje se da se na proizvodnju tekstila odnosi 20-ak posto globalnog onečišćenja čiste vode zbog bojenja tkanina. O ovoj važnoj temi za Story Green izdanje razgovarali smo s dr. sc. Mirelom Holy, bivšom ministricom zaštite okoliša i profesoricom na Sveučilištu VERN’ te pročelnicom četiriju preddiplomskih i diplomskih studija.

Prema podacima Greenpeacea ukupni ugljični otisak odjeće do 2050. dosegnut će 3978 megatona, što je gotovo dvostruka emisija ugljika u Indiji za 2018. godinu. Kojim proizvodnim postupcima ova industrija pridonosi zagađenju i drugim kataklizmičkim prijetnjama planetu?

Modna industrija je jedna od okolišno, ali i socijalno najinvazivnijih industrija. Oslanja se na konzumerizam i direktno promiče ideje prema kojima su zadovoljstvo i sreća pojedinca izravno povezani s odjevnim predmetima. Modna industrija je 2018. emitirala 10% ukupnih emisija stakleničkih plinova te je drugi najveći emiter stakleničkih plinova, odmah iza energetskog sektora. Modna industrija degradira okoliš u svim aspektima proizvodnje, od poljoprivrednog uzgoja tekstilnih kultura, proizvodnje tkanina, posebice njihova bojenja toksičnim kemikalijama, potrošnje velikih količina energije, ali i ljudskog rada, transporta, potom održavanja, odnosno pranja kemikalijama, a naposljetku brzog odlaganja.

Zbog kontinuiranog rasta potrošnje tekstilnih proizvoda, rastu i količine otpadnog tekstila te otpadne obuće, što predstavlja velik problem koji ugrožava okoliš. Kako se ovi negativni trendovi mogu smanjiti kad je u pitanju modna industrija?

Utjecaj odjevnih predmeta na okoliš može se smanjiti u proizvodnji vlakana, doradi, bojenju i tkanju, u globalnoj logistici tijekom proizvodnje i prodaje te uporabe, održavanja i odlaganja proizvoda. Trend tzv. brze ili jeftine mode doveo je do toga da su ljudi 2014. prosječno kupili 60 posto više odjevnih predmeta nego 2000. godine, a taj mahniti odjevni konzumerizam progresivno raste. Niske cijene proizvoda vode potrošače do impulzivnih kupnji i neodrživog ponašanja: pretjerane potrošnje, kratkog vremena uporabe proizvoda i preranog odlaganja. Rješenje je u edukaciji potrošača, ali i uvođenju ekstra poreza na neodržive odjevne predmete čime bi njihova cijena porasla pa bi time postali manje atraktivni. Smatram da ćemo u budućnosti imati personalizirane kvote stakleničkih plinova koje tijekom godine smijemo potrošiti, a sve više od toga bit će drastično oporezivano.

Imate li uvid, koliko velike svjetske modne kuće ozbiljno shvaćaju ovaj problem i kako pridonose reciklaži i ekonomičnijoj proizvodnji?

Svi high street brendovi, dakle brendovi tzv. brze mode, danas nude održive kolekcije te provode akcije prikupljanja stare odjeće i navodno recikliraju. Međutim, u pravilu je riječ o praksama tzv. zelenog pranja, odnosno green washinga kojim se ti brendovi u javnosti prikazuju kao ekološki osviješteni, ali njihova ih svakodnevna praksa u tome demantira.

Mislite li da će svjetske modne kuće doći do točke kada će njihov ekološki i ekonomični proizvodni proces biti ispred prestiža i luksuza?

Ne, ako se ne izvrši pritisak na politiku da stvori nove zakonske okvire za djelovanje velikih modnih brendova čiji se vlasnici ubrajaju među najbogatije ljude na svijetu.

Koliko ljudi svojim odlukama o kupnji i navikama mogu pridonijeti rješavanju ovoga problema?

Mogu, ali istraživanje koje je u svojem završnom radu provela moja studentica pokazalo je da čak 72,5 posto ispitanika ne bi prestalo kupovati odjeću high street brendova iako bi znali da oni obmanjuju kupce. Kupcima su važni cijena i izgled odjeće. Manje ih zanimaju porijeklo, fair trade, okolišna održivost, čak im ni kvaliteta nije pretjerano važna.

Kako vi kao poznavateljica i ljubiteljica mode doživljavate ove strašne brojke i predviđanja? Na koji način osobno umanjujete štetne procese modne proizvodnje? Koliko se promijenila vaša svijest po tom pitanju od tinejdžerskih dana?

Završila sam Školu primijenjenih umjetnosti, modni dizajn, ljubiteljica sam mode jer je kreativna, ali zainteresirana sam i za probleme zaštite okoliša pa sam u šizofrenoj poziciji. Imam puno previše odjeće, iako je nikada ne bacam. Ako više ne želim nositi neki odjevni predmet, poklonim ga. Odjeću koja više nije nosiva odlažem u spremnike za tekstilni otpad. Često prekrajam odjevne predmete i tako im produljujem životni ciklus. Kupujem odjeću kod hrvatskih modnih dizajnera koji su usmjereni prema tzv. sporoj ili bezvremenskoj modi.

Koji su primjeri dobre prakse i društveno odgovornog poslovanja kod nas u ovom segmentu? Jeste li optimistični da će ekološki pristup modnoj industriji više postati pravilo, a manje iznimka?

Ima sjajnih održivih dizajnera, a kao dobre primjere izdvojila bih Hollywood Glasses, Mandali Mendrilla i upcycling dizajnera Garyja Harveya. Održivu modu možemo podijeliti na upcycling, downcycling i recycling. Upcycling je kreativna ponovna upotreba odbačenih predmeta pa se dizajnerskom intervencijom u neki komad odjeće povećava njegova ekonomska vrijednost. Downcyclingom se odjeći kojoj je produljen životni vijek daje niža ekonomska vrijednost, recimo tako da prekrojite jaknu s iskrzanim ovratnikom. Recycling je tretman odjeće kao sekundarne sirovine koja se u industrijskoj obradi pretvara u novu tkaninu od koje se potom šivaju novi odjevni predmeti. U ovom trenutku teško je prognozirati hoće li održiva moda postati konkurentna onoj brzoj. Na žalost, trenutačno se ne čini tako.

Uvijek ste na prvoj liniji kada je riječ o ekološkim temama, gostujete, održavate panele po cijeloj zemlji. Pripremate li nešto novo po tom pitanju? Knjigu ‘Apokalipsa’ promovirali ste ove godine, a objavili je 1992. godine. Čuvate li još nešto u ladici?

Inicirala sam izložbu na temu ozelenjavanja kreativnih industrija na koju će svoje radove moći prijaviti i mladi modni dizajneri. Izložba će se održati sredinom rujna 2023. godine u sklopu međunarodne znanstvene konferencije ‘Creative Future Insights - Creativity 360°’ na Sveučilištu VERN’, a najbolji rad bit će nagrađen 3D printerom.