IVANA KEKIN O OČUVANJU OKOLIŠA, SUPRUGU I DJECI: 'Imam jako osviještenog tinejdžera od 16 godina koji...'

Saborska zastupnica, 39-godišnja Ivana Kekin strastvena je ekološka aktivistkinja, a očuvanju okoliša posvećena je i u svom domu gdje zelenom palicom suvereno vladaju i njezin suprug, glazbenik Mile Kekin te dvoje djece. Ovo je njihova svakodnevica, kap u moru za spas Zemlje…

Koliko ste privatno ekološki osviješteni? Što sve radite? Koliko je vaš suprug, proslavljeni pjevač Mile Kekin involviran u ekološke aktivnosti?

Moj je suprug na čelu sektora gospodarenja otpadom u našoj obitelji. Recikliramo, učimo djecu važnosti recikliranja, kao i većina sugrađana borimo se sa spremnicima za otpad po balkonima. Mile je redoviti posjetitelj reciklažnog dvorišta. Usto, trudimo se planirati obroke, sastavljam tjedne jelovnike i plan kuhanja pa sukladno tome ne bacamo puno hrane. Imamo jedan auto i životne su nam prilike, srećom, takve da ga malo koristimo. Vozimo bicikle i koristimo javni prijevoz koliko je god moguće. Dakako, imamo i dalje puno prostora za napredak, možemo manje kupovati, još se manje voziti, više popravljati stvari, a manje ih bacati.

Kako svojoj djeci razvijate svijest o važnosti zaštite okoliša i održivog življenja?

Imam jako osviještenog tinejdžera od 16 godina, koji više nas upozorava nego mi njega na važnost primjene održivih praksi, i djevojčicu od 10 godina koja razdvajanje otpada doživljava kao standard i svakodnevicu. Istodobno razgovaramo i o tome u kojem smjeru idemo kao društvo, što oni vide da je potrebno promijeniti i kako mi možemo pridonijeti promjeni.

Živite u gradu, okruženi asfaltom, imate li potrebu odlaziti u prirodu?

Da, doista volimo prirodu i često slobodno vrijeme koristimo za boravak vani. Kad su vikendi slobodni, bježimo izvan grada. No i Zagreb ima divne šume i zelenilo koje redovito posjećujemo i za obiteljske aktivnosti i za rekreaciju, poglavito za trčanje kojim se i Mile i ja bavimo.

Vi ste doma potpuno zeleni, no koliko smo ekološki osviješteni u Hrvatskoj?

Iako se posljednjih godina vide pomaci, mislim da kao društvo generalno, ali i na individualnoj razini imamo još puno prostora za napredak. Čini mi se da je očuvanje okoliša i dalje tema o kojoj premalo razgovaramo, premalo se educiramo i informiramo. Neinformiranost i neznanje su zapravo razlozi zašto se nedovoljno uključujemo, nesvjesni važnosti vlastite uloge i malih koraka te promjena koje kumulativno znače mnogo za našu budućnost. Stoga mi se čini važnim da briga o okolišu postane svakodnevna, a ne samo prigodna tema i da je to važan korak prema osvještavanju građana i promjeni njihova stava da sami ništa ne mogu učiniti. Mislim da mladi danas, srednjoškolci i studenti, mnogo više promišljaju o zaštiti okoliša i održivosti te da su sve skloniji zahtijevati da se počne misliti i na to kakvu zemlju ostavljamo njima. I to je zaista sjajno.

Iako ova tema svakog trenutka utječe na život svakog pojedinca, o klimatskim se promjenama i ekologiji najviše govori u povodu Dana planeta Zemlje. Kako to promijeniti i kolika je uloga političara u tome?

Pitanje klimatskih promjena i ekologije prvoklasno je političko pitanje, a zato i jačaju zeleni pokreti i zelene stranke u Europi i svijetu. Upravo je politika, odnosno oni koji su na vlasti odgovorni za smjer koji neka zemlja zauzima. Vlade su te koje odlučuju hoćemo li graditi željeznice, ulagati u obnovljive izvore energije i zelenu transformaciju, hoćemo li poticati ekološku poljoprivredu i kako ćemo se odnositi prema pomorskom dobru. Mogli bismo reći da oni koji su na vlasti zadaju i smjer i tempo cijelom društvu te šalju jasnu poruku koliko su nam važni očuvanje okoliša i borba protiv klimatskih promjena. Bojim se da naša trenutačna Vlada tu ne čini ni približno dovoljno. S druge strane, na lokalnoj razini u Zagrebu doista se trudimo mijenjati ustaljene prakse i pokazati da svi zajedno možemo mnogo bolje tretirati naš zajednički dom.

Koji su po vama najveći problemi u Hrvatskoj kada je riječ o ekologiji?

Političke elite koje su dosad vodile ovu zemlju pokazale su pogubnu kombinaciju nemara i neznanja u brizi za okoliš. Navedeno se vidi, primjerice, u činjenici da u posljednja dva mandata HDZ-ove Vlade nismo sagradili ni metar pruge, nedovoljno se ulaže u prelazak na zelenu energiju, a monokultura turizma dovodi do devastacije obale i mora. Ne potiču se održivi ruralni razvoj i poljoprivreda pa više od 60% prehrambenih proizvoda u Hrvatskoj dolazi iz inozemstva, unatoč sjajnim predispozicijama i prirodnim karakteristikama, tradiciji i znanju koje imamo u tom sektoru. Istodobno, Hrvatska je zemlja koja u usporedbi s europskim državama trpi vrlo veliku štetu od ekstremnih vremenskih i klimatskih događaja. Bojim se da na nacionalnoj razini moramo učiniti veliki zaokret prije svega u razumijevanju da klimatske promjene nisu samo sektorski problem, u nadležnosti jednog ministarstva, nego nam moraju postati prioritet. Bez toga ne možemo izgraditi društvo otporno na izazove kojih neće nedostajati.

Koji su problemi u Zagrebu kao najvećem gradu s gotovo 800.000 stanovnika?

Zagreb je također bio iznimno zanemaren. Desetljećima se nije ulagalo u infrastrukturu, ni vodovodnu ni prometnu, nije metar tramvajske pruge proširen od 1999., kao ni onu važnu za gospodarenje otpadom. Zato sada moramo provoditi energične korake kako bi Zagreb postao grad za 21. stoljeće, što i činimo. Počeli smo uvođenjem novog modela odvajanja otpada koji su građani dobro prihvatili i smanjili proizvodnju miješanog komunalnog otpada za čak 33%. Dakle, u prvih pola godine primjene novog modela proizvodnju miješanog komunalnog otpada smanjili smo za čak trećinu. Istodobno, 80% građana odvaja otpad, što pokazuje da su građani Zagreba spremni i voljni brinuti se o svom gradu i okolišu. To je dakako prvi korak, a radi se na daljnjem osiguravanju potrebne infrastrukture kako bi se došlo do konačnog cilja, a to je sanacija Jakuševca. Ulaže se u javni prijevoz, u nove autobuse i tramvaje, u planu je proširenje tramvajske mreže. Proširuju se i biciklističke staze te pješačke zone. Započeli smo i projekt solarizacije gradskih krovova, a cilj je solarizirati više od 800 objekata u vlasništvu Grada Zagreba.

Mislite li da će se problemi moći riješiti u skoroj budućnosti?

Mislim da je potrebna jasna i jaka politička volja. To je osnovni preduvjet za provođenje takve vrste promjena od kojih bi profitirala velika većina građana, a najviše najranjiviji među nama koji su ionako najviše izloženi negativnim posljedicama klimatskih promjena.

Ekologija se često svodi na razvrstavanje otpada i korištenje manje plastike, je li to dovoljno? Što bi svaka osoba još mogla, trebala raditi?

Najvažnije je razumjeti da je svaka naša promjena, koliko god mala bila, korak naprijed i pomak nabolje te da je sukladno tome svaka iznimno važna. Isto tako, jasno je da ne možemo preko noći postati ekološki savršeno odgovorni građani, niti tako nešto postoji. Trud, namjera i svijest su ono što se broji. Sukladno tome i uvažavajući naše individualne razlike i potrebe, svi se možemo truditi kupovati racionalnije, birati ekološki održive proizvode, kupovati lokalno, smanjiti upotrebu plastike, smanjiti upotrebu automobila, koristiti javni prijevoz, bicikle i vlastite noge, smanjiti bacanje hrane i poticati druge da nam se pridruže u prihvaćanju održivijeg stila života.

Kako klimatske promjene, odnosno strah kako će izgledati budućnost na Zemlji i hoće li je uopće biti utječe na čovjekovu psihu?

Istraživanja pokazuju da klimatske promjene potiču osjećaje zabrinutosti, straha za budućnost i tjeskobe, osobito među mladom populacijom, što bi nam također trebao biti važan signal da moramo početi aktivno uvažavati njihove potrebe.