Supruga Josipa Broza Tita, Jovanka Broz, tijekom godina je postala veća ikona od svog muža, barem što se tiče prepoznatljivog modnog stila. Oduvijek je 'furala' minimalistički stil te je voljela jednostavne krojeve.
Postojalo je nekoliko nepisanih modnih pravila kojih se prva dama Jugoslavije uvijek držala. Budući da se modna industrija još uvijek razvijala tijekom 60-ih godina 20. stoljeća pa i nije bilo nekih inovativnih kreacija, odjevni predmeti Jovanke Broz okarakterizirani su kao 'visoka moda'.
Ona je naručivala odjeću po mjeri, uz direktnu komunikaciju s dizajnerima, ponajviše s poznatom Mirjanom Marić, ali i zagrebačkim modnim studiom Žuži Jelinek.
Od druge polovice 1960-ih, kada se razvija modni dizajn bivše Jugoslavije, Jovanka Broz postaje redovita gošća beogradskih modnih sajmova, a za strane posjetitelje često je organizirala revije domaćih kolekcija, uglavnom u bivšem Jugoexportu.
U sklopu ovih događanja organizirala je i modne revije u čast najviših državnih dužnosnika i njihovih supruga.
Prema etnografskim izvorima, Jovankine želje za novom odjećom bile su skromne, do te mjere da je često nosila istu odjeću i po nekoliko puta pa je prkosila trendovima i samoj ideji mode koja uvijek teži imperativu novog. Neki izvori svjedoče i da je Jovanka Broz često prepravljala odjeću i nakit.
Ono po čemu je ikona jugoslavenske mode bila prepoznatljiva je stil koji se najbolje može okarakterizirati kao minimalistički s jednostavnim krojevima, reduciran, elegantan nakit i jednostavne frizure.
Kao i u svakoj odjeći političke i društvene elite, postojala je jasna razlika između dnevne i večernje odjeće. Za svakodnevnu odjeću Jovanka je najčešće birala pomno krojene i strukirane kostime od tkanine i svile, a ponekad i Chanel kostime.
U njezinoj garderobi večernjih toaleta često su se mogli naći komadi svile i lana. Njezini odjevni komadi uglavnom su bili svijetlih boja i često s kontrastnim detaljima, iako je voljela nositi i ljubičastu te tamnozelenu.
U njezinim kolekcijama bili su prisutni modni magnati, poput Balmaina, Balenciage i Diora pa je kraljica jugoslavenskog stila ostala prepoznatljiva po Balmainovom kaputu.
Za obuću je uglavnom birala jednostavne salonke, Balmain štikle ili one iz domaćih zanatskih dućana. Cijeli outfit upotpunile su uglavnom kožne torbice životinjskog dezena te ženski šeširi raznih krojeva.
Ono što dolazi do izražaja kada je Jovanka u pitanju je njezino 'pravilo' nestriktnog pridržavanja modnih trendova te fokusiranja na diskreciju, jednostavnost i eleganciju, bez upuštanja u razne oblike eksperimentiranja s odjećom i frizurama.
Tako možemo primijetiti da matrona jugoslavenskog stila nije promijenila frizuru, a nije se ni bojala dok nije počela sjediti.
Po svemu sudeći, njezina je odjeća bila mješavina jugoslavenske modne industrije, zanatske proizvodnje, ali i najvećih svjetskih modnih kuća.