KARAMARKO OTKRIO: 'Kad se moja kći Katarina vratila iz škole, mene i Anu dočekala su ova pitanja'

‘Moja Katarinica je u petak, sa prijateljima iz škole, palila svijeće za Vukovar. Dirnulo me to. I hvala prosvjetarima kojima je stalo da istina o Vukovaru dopre do tih dječjih senzibiliteta. Što je Vukovar? Što se tamo dogodilo? Tko je napao Hrvatsku? Zašto? Što je Ovčara…? Ta, i deseci sličnih pitanja, dočekali su Anu i mene kad se Kata vratila iz škole. Kako objasniti i predočiti toj maloj, pametnoj glavici “Vukovar”? Što god da kažemo bit će fragmentić priče koja je neiscrpna i neobjašnjiva. Ili zapravo jednostavna, ako pričamo o dobru i zlu… Ma najbolje da odemo u Vukovar! I krenuli smo u nedjelju’, napisao je i dodao:

‘Bio sam bezbroj puta. I svaki put isti osjećaj tuge i nemoći. Bolnica, groblje, bijeli križevi, Ovčara, hangar… Taj mračni hangar, zadnji životni prostor nesretnika dovučenih iz bolnice i pogubljenih na nezamislivo okrutan način. Spomenuo sam Katarini da je među njima bio i tatin poznanik iz djetinjstva Ohran Merić. On je bio “veliki dečko” iz kvarta, Kozari puteva i Kozari boka. Sa njegovim bratom Sakibom (Kibom) išao sam u osnovnu školu. Ohran je bio Hos-ovac i dragovoljac, branitelj Vukovara. Toliko sam ponosan što sam ga poznavao. Krenuli smo kući, sjetni, uz dogovor da ćemo se opet vratiti u dragi Vukovar. A našoj Katarini, puno toga je jasnije…’